
Kada junior programer zna da je junior
Junior programeri znaju da tek uče. Postavljaju pitanja, traže pomoć i ne stide se da priznaju da nešto ne znaju. To je zapravo njihova prednost – otvoreni su za učenje i brže usvajaju znanje.
Problem nastaje kada neko želi da preskoči stepenik. Kada pokušava da se predstavi kao senior, iako nema iskustvo koje stoji iza toga. I baš tada se dešavaju greške koje pravi „lažni senior“, a ne junior.
Najčešće greške koje pravi „lažni“ senior programer
1. Previše samopouzdanja, premalo znanja
Junior često pita: „Da li je ovo dobro rešenje?“
Lažni senior programer, s druge strane, retko traži potvrdu. Daje odgovore sa sigurnošću, čak i kad nisu tačni. Posledica – tim troši vreme na ispravljanje pogrešnih odluka.
2. Ignorisanje feedback-a
Pravi junior zna da je feedback način da napreduje.
Lažni senior ga doživljava kao kritiku i brani se umesto da uči. To vodi ka stagnaciji i problemima u timu.
3. Komplikovanje koda bez potrebe
Junior često napravi jednostavno rešenje, jer drugačije ne zna.
Lažni senior ume da napiše kompleksan kod samo da bi pokazao znanje – iako bi jednostavnije rešenje bilo bolje.
4. Ne preuzima odgovornost
Juniori obično priznaju kada pogreše.
Lažni senior traži izgovore, prebacuje krivicu i pokušava da sakrije greške. To narušava poverenje u timu.
5. Fokus na status, a ne na znanje
Juniori žele da uče i napreduju.
Lažni seniori žele titulu i autoritet – čak i kad znanje još nije na tom nivou.
Zašto je važno razlikovati juniore od „lažnih seniora“
Junior koji priznaje da uči može da postane odličan programer. „Lažni senior“ može da bude opasan za projekat i tim, jer stvara probleme koje drugi moraju da ispravljaju.
Zato je važno da IT kompanije jasno razumeju razliku – i da prave prostor za iskrene juniore koji žele da napreduju, umesto da nagrađuju one koji samo žele da preskoče korake.